Svi likovi u tekstu su izmišljeni i nemaju nikakve veze sa osobama iz realnog života. Ukoliko se neko pronađe,svaka slučajnost je, najverovatnije, slučajna.
Negde u jednom gradu,koji kao da ne postoji. Gradonačelnikova kancelarija.
Gradonačelnik Pederčić: Ljupče,be... Pa nesam li ti rekeja,da za`ebeš tija Signali,da gi ne kupuješ. Je l` vidiš koe si napravio ?
Ovija po novine zapenili,oči će ni izvadu,pa se ti s`g operi. I lepo ti vikam,ček` da projdu ovija izbori,pa kupuj i Pilipa Morisa iz komšiluk,ako `oćeš. A ti neee,zapeo si da kupiš,pa to ti je.
Ljupče Spasitelj: Koj,be,zapenija? Pa je l` znaš ti kvo bi bilo,da gi nesam kupija? Pa oni me,be,molili da gi spasim. Lepo su mi kazali onija stranci,ili gi kupuj s` pare,il` gi mi odvedomo u stečaj. Bez pare. I ja koe da rabotim ?
S`m da ti kažem,ja k`o direktur od Signali,nesam imaja odrešene ruke da gi spašavam. S`g kad sam gi kupija,s`g mog` da gi vadim iz gomna. S`g sam gi ko onaj Spasitelj iz onuj staru knjigu.
Gradonačelnik Pederčić: Ama nek` si gi kupio,ama si trebao malko da sačekaš. S`g Vuk kad vidi po novine koe si napravija,neće te tebe vika,nego mene. Ja sam ga na`ebaja,ne ti. S`m da znaš,goleme pare sam izdavaja da budem gradonačelnik. Još sam i neredovan profesor na medecinskoga fakulteta,a toj neje mala funkcija.Jes` da sam si i toj završija,da sam tam` ni kriv-ni dužan,ali `ebi ga, neje kome je rečeno,nego komu je suđeto.
Ako ga ja na`ebem zbog tebe,ima te vrnem u onuj čuku odokle si i doš`o. Ono,nesam ni ja bolji,al` sam pobolj` od teb`. Pomalko sam blato gazija. A ondak reši, ću za`ebem da ga gazim, dođo` si u Grad, pa se opravi, stado na noge. Malko na moje,poviše na tuđe i od tad ne popušćam. Šta sam si pare izuzimaja na pacijenti,i nikako da me uvatu. Tebe te turim za zamenjenika i je l` vi`š koe si napravio?
Ljupče Spasitelj: Ama koe sam napravio? Mi si imamo većinu,ne li tako rekoše onija e`sperti iz onoj istraživanje "Navodimo Vodu Kud Nas"? Koe mož` se tuj promeni? Jedni Signali od sto duše,nešto će promenu? Ma kakvi sto duše,nema gi ni tol`ko,nego takoj mu dođe reč. Ono tam` ništa neje ni ostalo od firmu.
Pa ja sam gi bil direktor,ja li ne znam.
Mog` samo da izorem i da si posadim pčenicu,eto tol`ko mož` se uradi. Il` još bolje mumurzu,pa ću si čuvam svinje, k`o nekad.
A kad se samo setim ko dete,kol`ko sam si svinje jahao po obor,dok gi tatko i deda ne pretvoru u čvarke i maz`. Milina beše.
Ovoj s`g, zapenili onija novenari,onija iz Beograd iz stranku. Svi te napinju,a posle ti kad kupiš firmu, ne valjaš.Ne valjaš ni kad pomagaš na ljudi,da ga `ebem.
Ako je taj firma problem,ja ću ti gu prepišem tebe,ti gu prepiši na tvojega kuma,a on na njigovoga i rešen problem. Kad stigne firma do Tometa,sve će bude rešeno. Mož` si i decu podigne, a ne ,jadni ,pra`ili vikendičke bez dozvolu.
Posle oni ne valjaju.
Gradonačelnik Pederčić: Ma koe se ti brkaš po Beograd? Mi ovdenak treba izvedemo red,na lokali. Mani se od Beograd,oko će ti izvadu. Ja ako se ne razumem u politiku,kuj se ondak razume? Nema u koju stranku nesam bijo, još malo pa k`o ti.
Konačno, ovaj stranka je prepoznala moju `telegenciju, jedva gi nađo. Ovo je prava stranka, znaju koji je rođet za rukovodioca,a koji da sluša postavljenoga.
Da neje takoj, ti bi bija gradunačelnik,a ja zamenjenik. I na koe bi toj ličilo?
Nego ljudi znaju, još gi suneš neko evrence i ete te. Gradunačelnik. Koe ćeš više, malo li je za početak?
Sva sreća , te isteraše onuj s` cvet u glavu, inače moja `telegencija nikad ne bi izašla na videlo. Propala bi na pravdu bož`ju, a ovaj grad ne bi ni bio sves`an,koe je izgubio. Da sam još kud nju u stranku, sve više i više bi venuja. Ko cvetić u jul,na najgolemu žegu.
U tom momentu,začu se neki glas ispod gradonačelnikovog stola:
Rabadžija: Ja sam tolike milione vratio,spasio to jadno komunalno preduzeće,ili beše javno. Sada svi imaju vode koliko žele i to po većoj ceni. Promenio sam statut firme,kako bih mogao da im budem, ovaj,direktor ,i to sve zbog samih radnika,kako bi njima bilo bolje. Nisam napravio prezentacije ni za tri miliona dinara,ali znate kakvo je tržište u gradu,svi bi želeli da snabdevaju ljude vodom. Moramo se izboriti sa konkurencijom,a i kafane slabo rade u poslednjem periodu. A vidite šta rade ovi iz vaše struje,gradonačelniče Pederčiću?
Gradonačelnik Pederčić: `Ajde,be,Rabadžijo,ćuti tu i puši. Ko te je tebe šta pitao? Ti si gracko dete,koe ti znaš. Ovo je pos`o za momci iz selo. Je l` vidiš šta napraviše od grad onija gracki,školuvani iz DS? Sve živo upropastiše,a poslenke smo mi ovdena krivi. Nesu znali ni da zapošljavaju k`o mi,brzo i efikasno,a ondak mi ne valjamo,te ni prozivaju po novine.
Ne zaposlimo po javne firme ni `iljado čoveka,a za sve smo gi mi krivi,kobajagi. Ljubomorni.
Ti k`o da si njihov,a ne naš. Udarila te u glavu ona diploma što sam ti gu završio za tri meseca, i odma` si pametan? Završija si fakultet u četeres godine,i odma` si posisao svu pamet.
Ćuti tu i siši, ti za drugo i nesi.
Posle ovog događaja,Rabadžiji se gubi svaki trag. Samo se je čulo misteriozno pucketanje poda iz pravca gde je poslednji put viđen. Ispod gradonačelnikovog stola...
Gradonačelnik Pederčić: Gde sam ono stao,ovaj Rabadžija me prekinu. Misli,ako sam ga turio za direktura,ne mog` ga smenim? Da su bili pametni,sami bi si vodili njin grad,ne bi čekali mi sa strane da dođemo,da gi spašavamo.
U tom momentu,naglo se otvoriše vrata gradonačelnikove kancelarije i na vratima se pojavi Moćni Đumbir:
Moćni Đumbir: Da li je neko,ovaj,video Rabadžiju,hmmmm? Imam osećaj da me ponovo vara,ta kurvica mala,ha-ha. Voli igre toplo-hladno. Topla voda,hladna voda,koje se na kraju izmešaju,ako me razumete,ha-ha. Ja toplana,on vodovod,on polu-pismen,ja još manje,ha-ha.
Gradonačelnik Pederčić: Đumbire,be,koj moj mi sad pa ti upadaš? Kakav Rabadžija? Mož` je otiš`o za Beograd,znaš da treba bude poslanik. Od vas furundžije,mi strelci ne mož` da dođemo na red.
Misteriozno pucketanje poda u tom momentu je prestalo. Neprijatnu tišinu,prekinuo je Đumbirov mili glasić:
Moćni Đumbir: Ako ga budete videli,recite mu,ovaj,da zakupi onu kuću sa bazenom za subotu,gde ćemo praviti žuraju. Ne mogu u petak,stiže mi neki mazut, moraću da idem u etar,ha-ha. A vi znate da ja takve hepeninge ne propuštam,ha-ha. Biće superiška,ja kad vam kažem,pozvani ste. Sve sami muškarci i po koja muškarčina,kao u raju,ha-ha. Doviđenca i ćaos.
Kako je brzo ušao,tako je i nestao,zalupivši vratima.
Gradonačelnik Pederčić: E moj Ljupče,da l` smo se s` kamenje na Boga gađali, pa nam sve ovakvi zapadoše? Šta li će da bude za meze u subotu,neće valjda nešto da zaseru. Kako li će toj da pravdaju, preko koe javno preduzeće li će ide prezentacija? Mora te tebe turim u nadzorni, a bogami i upravni odbor za toj, da ne zaseru nešto. Toj će ti se plati,ne boj se ,da ne misliš da te iskorišćavam. Brat za brata,sirenje za pare. Ti će mi budeš odgovoran za toj.
Ljupče Spasitelj: A,be,Pederčiću,a koe će praimo s` mediji i Signali?
Gradonačelnik Pederčić: Ma koe će praimo,boli ni čuk. Toj će traje dvatri dana po novine,a posle ko da neje ni bilo. A teb` si ostaje firma,a ovija starosedeoci od grad koe misle,toj ni pa baš zabole. Pa će si glasaju za nas,jer bolji nema. Mi smo najreformatori,kod nas u grad se najbrzo vadu dozvole za gradnju od firme. S`g što gi neće vadu ovija stranci,toj neje do nas,a i mi si imamo pos`o,zabole ni za ostali. Nek` se preselu za Beograd svi,tamo ima `ektari i `ektari, gde mož` se gradu fabrike. Kod nas se sve,nekako,stislo,ugustilo. Nema ni arče za neko lokalče,kamo li pa `ektari za ovija džabolebaroši z`diplome. Pa koe su oni misleli? Završiš fakultet,neće davaš dupe, i toj je toj?
Treba se zaznoji stolica,bato moj. A i dupe,neće toj tek takoj.
Neka gi onda na biro,država nek` misli od nji`,mi smo si lokalci. Neće s` nas u stranku, da ni budu oči i uši, da slušaju koe se priča po firme javne,pa da ni javu koji ni falu,a koi ni kudu. I bez nji` smo si razvili mrežu, mož` ni zavidi i onaj Gitler sas onija njigovi esesovci,braonkošuljaši. I bez nji` si sve znamo,koj koe priča,gde i kad je rekeja, i koje piše i čita po interneci. Neka si gi na biro, koj će ni moj.
Negde u jednom gradu,koji kao da ne postoji. Gradonačelnikova kancelarija.
Gradonačelnik Pederčić: Ljupče,be... Pa nesam li ti rekeja,da za`ebeš tija Signali,da gi ne kupuješ. Je l` vidiš koe si napravio ?
Ovija po novine zapenili,oči će ni izvadu,pa se ti s`g operi. I lepo ti vikam,ček` da projdu ovija izbori,pa kupuj i Pilipa Morisa iz komšiluk,ako `oćeš. A ti neee,zapeo si da kupiš,pa to ti je.
Ljupče Spasitelj: Koj,be,zapenija? Pa je l` znaš ti kvo bi bilo,da gi nesam kupija? Pa oni me,be,molili da gi spasim. Lepo su mi kazali onija stranci,ili gi kupuj s` pare,il` gi mi odvedomo u stečaj. Bez pare. I ja koe da rabotim ?
S`m da ti kažem,ja k`o direktur od Signali,nesam imaja odrešene ruke da gi spašavam. S`g kad sam gi kupija,s`g mog` da gi vadim iz gomna. S`g sam gi ko onaj Spasitelj iz onuj staru knjigu.
Gradonačelnik Pederčić: Ama nek` si gi kupio,ama si trebao malko da sačekaš. S`g Vuk kad vidi po novine koe si napravija,neće te tebe vika,nego mene. Ja sam ga na`ebaja,ne ti. S`m da znaš,goleme pare sam izdavaja da budem gradonačelnik. Još sam i neredovan profesor na medecinskoga fakulteta,a toj neje mala funkcija.Jes` da sam si i toj završija,da sam tam` ni kriv-ni dužan,ali `ebi ga, neje kome je rečeno,nego komu je suđeto.
Ako ga ja na`ebem zbog tebe,ima te vrnem u onuj čuku odokle si i doš`o. Ono,nesam ni ja bolji,al` sam pobolj` od teb`. Pomalko sam blato gazija. A ondak reši, ću za`ebem da ga gazim, dođo` si u Grad, pa se opravi, stado na noge. Malko na moje,poviše na tuđe i od tad ne popušćam. Šta sam si pare izuzimaja na pacijenti,i nikako da me uvatu. Tebe te turim za zamenjenika i je l` vi`š koe si napravio?
Ljupče Spasitelj: Ama koe sam napravio? Mi si imamo većinu,ne li tako rekoše onija e`sperti iz onoj istraživanje "Navodimo Vodu Kud Nas"? Koe mož` se tuj promeni? Jedni Signali od sto duše,nešto će promenu? Ma kakvi sto duše,nema gi ni tol`ko,nego takoj mu dođe reč. Ono tam` ništa neje ni ostalo od firmu.
Pa ja sam gi bil direktor,ja li ne znam.
Mog` samo da izorem i da si posadim pčenicu,eto tol`ko mož` se uradi. Il` još bolje mumurzu,pa ću si čuvam svinje, k`o nekad.
A kad se samo setim ko dete,kol`ko sam si svinje jahao po obor,dok gi tatko i deda ne pretvoru u čvarke i maz`. Milina beše.
Ovoj s`g, zapenili onija novenari,onija iz Beograd iz stranku. Svi te napinju,a posle ti kad kupiš firmu, ne valjaš.Ne valjaš ni kad pomagaš na ljudi,da ga `ebem.
Ako je taj firma problem,ja ću ti gu prepišem tebe,ti gu prepiši na tvojega kuma,a on na njigovoga i rešen problem. Kad stigne firma do Tometa,sve će bude rešeno. Mož` si i decu podigne, a ne ,jadni ,pra`ili vikendičke bez dozvolu.
Posle oni ne valjaju.
Gradonačelnik Pederčić: Ma koe se ti brkaš po Beograd? Mi ovdenak treba izvedemo red,na lokali. Mani se od Beograd,oko će ti izvadu. Ja ako se ne razumem u politiku,kuj se ondak razume? Nema u koju stranku nesam bijo, još malo pa k`o ti.
Konačno, ovaj stranka je prepoznala moju `telegenciju, jedva gi nađo. Ovo je prava stranka, znaju koji je rođet za rukovodioca,a koji da sluša postavljenoga.
Da neje takoj, ti bi bija gradunačelnik,a ja zamenjenik. I na koe bi toj ličilo?
Nego ljudi znaju, još gi suneš neko evrence i ete te. Gradunačelnik. Koe ćeš više, malo li je za početak?
Sva sreća , te isteraše onuj s` cvet u glavu, inače moja `telegencija nikad ne bi izašla na videlo. Propala bi na pravdu bož`ju, a ovaj grad ne bi ni bio sves`an,koe je izgubio. Da sam još kud nju u stranku, sve više i više bi venuja. Ko cvetić u jul,na najgolemu žegu.
U tom momentu,začu se neki glas ispod gradonačelnikovog stola:
Rabadžija: Ja sam tolike milione vratio,spasio to jadno komunalno preduzeće,ili beše javno. Sada svi imaju vode koliko žele i to po većoj ceni. Promenio sam statut firme,kako bih mogao da im budem, ovaj,direktor ,i to sve zbog samih radnika,kako bi njima bilo bolje. Nisam napravio prezentacije ni za tri miliona dinara,ali znate kakvo je tržište u gradu,svi bi želeli da snabdevaju ljude vodom. Moramo se izboriti sa konkurencijom,a i kafane slabo rade u poslednjem periodu. A vidite šta rade ovi iz vaše struje,gradonačelniče Pederčiću?
Gradonačelnik Pederčić: `Ajde,be,Rabadžijo,ćuti tu i puši. Ko te je tebe šta pitao? Ti si gracko dete,koe ti znaš. Ovo je pos`o za momci iz selo. Je l` vidiš šta napraviše od grad onija gracki,školuvani iz DS? Sve živo upropastiše,a poslenke smo mi ovdena krivi. Nesu znali ni da zapošljavaju k`o mi,brzo i efikasno,a ondak mi ne valjamo,te ni prozivaju po novine.
Ne zaposlimo po javne firme ni `iljado čoveka,a za sve smo gi mi krivi,kobajagi. Ljubomorni.
Ti k`o da si njihov,a ne naš. Udarila te u glavu ona diploma što sam ti gu završio za tri meseca, i odma` si pametan? Završija si fakultet u četeres godine,i odma` si posisao svu pamet.
Ćuti tu i siši, ti za drugo i nesi.
Posle ovog događaja,Rabadžiji se gubi svaki trag. Samo se je čulo misteriozno pucketanje poda iz pravca gde je poslednji put viđen. Ispod gradonačelnikovog stola...
Gradonačelnik Pederčić: Gde sam ono stao,ovaj Rabadžija me prekinu. Misli,ako sam ga turio za direktura,ne mog` ga smenim? Da su bili pametni,sami bi si vodili njin grad,ne bi čekali mi sa strane da dođemo,da gi spašavamo.
U tom momentu,naglo se otvoriše vrata gradonačelnikove kancelarije i na vratima se pojavi Moćni Đumbir:
Moćni Đumbir: Da li je neko,ovaj,video Rabadžiju,hmmmm? Imam osećaj da me ponovo vara,ta kurvica mala,ha-ha. Voli igre toplo-hladno. Topla voda,hladna voda,koje se na kraju izmešaju,ako me razumete,ha-ha. Ja toplana,on vodovod,on polu-pismen,ja još manje,ha-ha.
Gradonačelnik Pederčić: Đumbire,be,koj moj mi sad pa ti upadaš? Kakav Rabadžija? Mož` je otiš`o za Beograd,znaš da treba bude poslanik. Od vas furundžije,mi strelci ne mož` da dođemo na red.
Misteriozno pucketanje poda u tom momentu je prestalo. Neprijatnu tišinu,prekinuo je Đumbirov mili glasić:
Moćni Đumbir: Ako ga budete videli,recite mu,ovaj,da zakupi onu kuću sa bazenom za subotu,gde ćemo praviti žuraju. Ne mogu u petak,stiže mi neki mazut, moraću da idem u etar,ha-ha. A vi znate da ja takve hepeninge ne propuštam,ha-ha. Biće superiška,ja kad vam kažem,pozvani ste. Sve sami muškarci i po koja muškarčina,kao u raju,ha-ha. Doviđenca i ćaos.
Kako je brzo ušao,tako je i nestao,zalupivši vratima.
Gradonačelnik Pederčić: E moj Ljupče,da l` smo se s` kamenje na Boga gađali, pa nam sve ovakvi zapadoše? Šta li će da bude za meze u subotu,neće valjda nešto da zaseru. Kako li će toj da pravdaju, preko koe javno preduzeće li će ide prezentacija? Mora te tebe turim u nadzorni, a bogami i upravni odbor za toj, da ne zaseru nešto. Toj će ti se plati,ne boj se ,da ne misliš da te iskorišćavam. Brat za brata,sirenje za pare. Ti će mi budeš odgovoran za toj.
Ljupče Spasitelj: A,be,Pederčiću,a koe će praimo s` mediji i Signali?
Gradonačelnik Pederčić: Ma koe će praimo,boli ni čuk. Toj će traje dvatri dana po novine,a posle ko da neje ni bilo. A teb` si ostaje firma,a ovija starosedeoci od grad koe misle,toj ni pa baš zabole. Pa će si glasaju za nas,jer bolji nema. Mi smo najreformatori,kod nas u grad se najbrzo vadu dozvole za gradnju od firme. S`g što gi neće vadu ovija stranci,toj neje do nas,a i mi si imamo pos`o,zabole ni za ostali. Nek` se preselu za Beograd svi,tamo ima `ektari i `ektari, gde mož` se gradu fabrike. Kod nas se sve,nekako,stislo,ugustilo. Nema ni arče za neko lokalče,kamo li pa `ektari za ovija džabolebaroši z`diplome. Pa koe su oni misleli? Završiš fakultet,neće davaš dupe, i toj je toj?
Treba se zaznoji stolica,bato moj. A i dupe,neće toj tek takoj.
Neka gi onda na biro,država nek` misli od nji`,mi smo si lokalci. Neće s` nas u stranku, da ni budu oči i uši, da slušaju koe se priča po firme javne,pa da ni javu koji ni falu,a koi ni kudu. I bez nji` smo si razvili mrežu, mož` ni zavidi i onaj Gitler sas onija njigovi esesovci,braonkošuljaši. I bez nji` si sve znamo,koj koe priča,gde i kad je rekeja, i koje piše i čita po interneci. Neka si gi na biro, koj će ni moj.
Što se tebe tica, Ljupče,u prvi momenat si me nasekiraja,al` s`g kad bolje razmislim,nek` se priča od nas samo,pa makar i negativno. Vuk ako vika,ja ne ce javljam na telefon,pa kad vidi da me nema,on će za`ebe da zove. On pa ko da je bezgrešan,a mi ko da smo majmuni. Samo ovoj nek` si ostane među nas,znaš da Vuk ne zna za za`ebanciju.
Aj` s`g si idi,ne maj se mlogo po putinja,da te ne gledaju ovija novinari i ostali kočioni sistemi na reforme u grad,pa ce čujemo. Obavezno gledaj krastavci kiseli da ima za meze na žurku, će ni doode i gosti iz druge partije ,nemo` se brukamo. I nek` budu pogolemi.
Znaš kakvi su,će kažu stisli smo se od tuđe pare,koe li bi tek radeli da smo gi kupovali od naše.
Aj uzdravlje i raboti kako sam te naučijo.
Ljupče Spasitelj: Aj uzdravlje,odo si,pa ce čujemo. Od krastavci se ne sekiraj,će da bude završeto sve. Najgolemi će budu,ja mislim da takvi neće ima ni u Nemačku.
I dok je Ljupče Spasitelj izlazio na ista vrata gde je izašao i Moćni Đumbir,misteriozno pucketanje ispod gradonačelnikovog stola,počinje opet da se čuje.
Perun.
Нема коментара:
Постави коментар